Ivan MandekićIza naslova kojeg sam dao mom postu najrađe bih stavio “smajlić” no ipak iza njega krije se ozbiljna ljudska poruka i nedoumica. Na početku ovog kratkog šahovskog komentara kojeg objavljujem u nastavku radi razumijevanja mojih mogućnosti aktivnog bavljenja šahom i nastupa na turnirima moram istaknuti da sam još uvijek u profesionalnom radnom odnosu izvan šahovskih voda te  da se moj radni dan sastoji od ustajanja u 6,30 i odlaska s posla u 16 sati. Nakon toga počinju moje šahovske aktivnosti treninzi mahom vrlo uspješnih igrača Šahovskog kluba “Draga” kojeg vodim, moje obveze vođenja Šahovskog saveza Primorsko-goranske županije, obaveze organizacije malih i velikih šahovskih turnira, kampova, ali i rada u Hrvatskom šahovskom savezu, a odnedavno i u Svjetskoj šahovskoj federaciji FIDE. No nakon svega u ponoćnim satima otvaraju se nebrojene uglavnom Ruske knjige, slaže se prelijepa i skupocjena šahovska garnitura i kreće moja ljubav prema šahu, prema istini, prema šahovskom usavršavanju poglavito da bih svoje znanje mogao što kvalitetniji prenositi mojim učenicima i česti je slučaj da zaspim sa šahovskom knjigom. Jedino vrijeme koje mogu izdvojiti za sebe je 10-tak ljetnih dana kada sa supugom i psićom odlazim na međunarodni šahovski otvoreni turnir u predivnu zemlju za ljetni odmor Austriju, puno zelenila, planina, jezera, balkona prekrivenih prekrasnim šarenim cvijećem. Pripreme u AustrijiTada počinje šah samo za mene i moju dušu, tada počinje moja jedina šahovska bitka u godini i baš tada moram biti na visini zadatka ukoliko želim postići iole časniji rezultat jer igrati jednom godišnje, a često preko puta imati vrhunske velemajstore zaista nije lako. Tako sam prošlo ljeto nastupio na otvorenom međunarodnom turniru u Schwarzachu koji redovito okupi popriličan broj vrlo jakih međunarodnih šahovskih imena, a kako je tekla i završila moja bitka sa Hrvatskim velemajstorom i olimpijcom Anton Brkićom možete pogledati partiji koju ću vam pokazati i kratko proanalizirati. Rijetki su trenutci da igrač moje snage pobijedi velemajstora šahovskog velikana no očito postoje. Naravno konačni rezultat ne pokazuje pravi omjer snaga mene i velemajstora Brkića no ipak pokazuje da ogromna ljubav i rad ponekad pokažu rezultate. Što reći nakon za mene iznenađujućeg ishoda ove partije osim ono Sokratovo “Znam da ništa ne znam”.